Ugledni povjesničar umjetnosti, Zvonko Maković, komentirao je slučaj vezan za Stadion Poljud arhitekta Borisa Magaša i razne prijedloge, od sanacije zaštićenog spomeničkog blaga do njegovog rušenja.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“Otkako je nedavno u nevremenu teško stradao stadion nogometnog kluba Hajduk, koji je 1979. izgrađen po projektu velikog arhitekta Borisa Magaša, u medijima su se pojavile neobične reakcije. Predlagalo se u njima svašta, da se poruši i izgradi novi, da ga se popravi, a najbizarniji je prijedlog bio onaj splitskog gradonačelnika koji zagovara referendum.
Drugim riječima, odriče se svake odgovornosti za sudbinu ovog velebnog sportskog objekta, a ujedno i zakonom zaštićenog spomenika kulture.
Svi ti prijedlozi koji tijekom ljeta uveseljavaju čitateljstvo tražeći mišljenje svakoga od njih, dakako, imaju jasno podrijetlo. O slučaju teško oštećenog spomeničkog blaga na ovaj se način ne raspravlja. Točka. Uskličnik!
Činjenica je da je Magašev stadion ocijenjen prije četrdesetak godina kao jedno od najvrjednijih djela moderne hrvatske, pa i europske arhitekture, a što je i zakonski u jesen 2015. provedeno ušavši u registar zaštićene spomeničke baštine, dovoljna je da se o tome ne raspravlja načinom kojim se u medijima sad govori.
Glas kojekakvih budala koje se smatraju meritornima da o tako jasnoj činjenici daju svoje nekompetentno mišljenje govori više o sredini u kojoj se ova trivijalna igrarija odvija.
Neposredno prije nego što sam prihvatio da i sam nešto kažem o toj temi, gledao sam po ne znam koji put sjajan dokumentarni film francuske TV u kome se govori o obnovi pariške katedrale Notre Dame nakon što je u proljeće 2019. teško stradala u požaru.
Taj iznimno složen posao u samo pet godina obavili su vrhunski francuski stručnjaci i crkva Notre Dame je prije godinu dana otvorena za javnost. Htio bih napomenuti kako ovdje nije samo riječ o obnovi jednog od najvećih svjetskih spomenika kulture, nego i simbola moćne i velike Nacije Francuske.
ARHITEKTI O POLJUDU ‘Ovo je neprihvatljivo i nestručno! Pa nije stadion bez razloga zaštićen’
Posao oko obnove bio je složen i stoga što se nije samo obnavljao najstariji srednjovjekovni, dakle gotički sloj katedrale, nego i svi oni veliki zahvati što ih je u 19. stoljeću izveo Viollet-le – Duc što je restauraciju i konzervaciju činilo mnogo složenijom.
Gledajući večeras tu izvanrednu dokumentarnu emisiju palo mi je na pamet kako su Francuzi popratili nesreću što ih je u travnju 2019. zadesila. Naravno da ni gradonačelnici Pariza, ni predsjedniku Emanuelu Macronu nije padalo na pamet predlagati referendum o sudbini katedrale.
Naravno da su kojekakvi neozbiljni ispadi shvaćani kao lupetanje dokonih budala, a sav složeni posao prepustio se struci i pravosuđu. Zašto? Zato što Francuska nije tamo neka smušena balkanska državica u kojoj zakoni ne služe ničemu, u kojoj se uopće ne uzima ozbiljno mišljenje struke, nego o toj temi raspravljaju mahom neobrazovani novinari i tko se sve sjeti.
U dokumentu koji su u jesen 2015. sastavili meritorni stručnjaci, a uvažile relevantne institucije izglasavanjem zakona o zaštiti, spominje se i dobro poznata činjenica kako na Magaševu stadionu na Poljudu “Krovna konstrukcija tipa Mero ima raspon od 206 metara i najveća je te vrste u svijetu, a njezin sferni oblik je također novina prvi put izvedena u svijetu”.
OBNOVA POLJUDA Puljak: HDZ je poništio natječaj. Sad će ga namjestiti…
Ta jedna rečenica obvezuje nas da na Hajdukov stadion gledamo i kao na opće svjetsko dobro, a ne samo splitsko ili hrvatsko. Čitajući prijedlog splitskog gradonačelnika da se svi imaju pravo izjasniti o sudbini nečega što je zakonski odavno zaštićeno, pred očima su mi mračne slike s nedavne utakmice na istom tom stadionu u kojoj je primitivna, nacionalistički zadrigla rulja izvikivala mračne parole nad kojim se svatko iole civiliziraniji zgraža, jer ga prožima strah, sramota i gađenje.
Zar bi i ti, takozvani navijači kluba trebali dati svoje, da prostite, mišljenje o sudbini spomenika koji je odavno postao općim kulturnim i nacionalnim dobrom?
…
Odnosno, valja se jedino pridržavati zakona. Baš me zanima koji bi se to stručnjak, koja individua s političkim pedigreom usudila iz Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske izbrisati Gradski stadion Poljud arhitekta Borisa Magaša kao kulturnog dobra i krenuti u njegovo rušenje, raspisivanje natječaja za izgradnju nekog boljeg i većeg stadiona koji bi valjda više odgovarao onoj razuzdanoj rulji koja izvikuje krilatice iz najmračnijeg doba nacionalne prošlosti”, piše Maković.
Komentari